Odnos gustoće između vanjskih građevina i krajolika prvenstveno je definiran brojem građevina, njihovom distribucijom i njihovim proporcionalnim odnosom s elementima okolnog krajolika. Odgovarajuća gustoća struktura učinkovito organizira pejzažni prostor, zadovoljavajući različite potrebe kao što su odmor, zadržavanje, druženje i razgledavanje. Ako su strukture prerijetko raspoređene, korištenje prostora može biti neučinkovito, a veze između krajobraznih čvorova mogu nedostajati; nasuprot tome, pretjerano gust raspored može učiniti prostor skučenim, ometati kretanje i ometati vidljivost. Stoga se brojem i distribucijom građevina mora pažljivo upravljati tijekom procesa projektiranja, uzimajući u obzir površinu lokacije, funkcionalne zahtjeve i pješački promet.
Različite vrste krajobraznih prostora postavljaju različite zahtjeve u pogledu gustoće strukture. U područjima javnih aktivnosti poput parkova i trgova, uključivanje sadržaja kao što su klupe, pergole i paviljoni može se povećati kako bi se osiguralo dovoljno prostora za odmor i interakciju. Nasuprot tome, područja bogata prirodnim krajolikom zahtijevaju smanjenje broja struktura kako bi se spriječilo da prekomjerni-elementi koje je napravio čovjek naruše postojeći prirodni okoliš. Za staze i pješačke zone, postavljanje konstrukcija mora osigurati dovoljan slobodan prostor za kretanje, izbjegavajući ometanje toka pješaka. Razborito prilagođavanje razmaka između struktura omogućuje stvaranje različitih prostornih učinaka-od otvorenih i polu-otvorenih do relativno zatvorenih okruženja.
Gustoća strukture također mora biti usklađena s drugim elementima krajolika, kao što su vegetacija, vodena tijela, putovi i topografija. Umjesto da strukture razmatraju izolirano, dizajneri bi trebali odrediti njihov smještaj i količinu iz perspektive krajobraznog prostora kao cjeline. Na primjer, u područjima s gustom vegetacijom, velike strukture mogu se minimizirati kako bi prirodni krajolik služio kao primarni vizualni fokus; Nasuprot tome, na otvorenim mjestima, strukture poput paviljona i pergola mogu se koristiti za stvaranje prostornih čvorova koji povećavaju osjećaj dubine i slojevitosti krajolika. U konačnici, odgovarajuća gustoća uspostavlja ravnotežu između funkcionalne korisnosti, prostornog razmjera i estetskog utjecaja, osiguravajući da strukture služe svojoj namjeni bez nepotrebnog narušavanja cjelokupnog krajobraznog okoliša.